Dioba glasova

Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj leži grad Rim. Kako se širila vlast Rima, širilo se i područje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istočne dijelu glavni jezik bio je grčki. Iz latinskog jezika razvili se današnji romanski jezici: talijanski, francuski, španjolski, portugalski i rumunjski.

PISMO I IZGOVOR

Pismo

§ 1.

Latinska abeceda ima 24 slova:
A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.
a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z

Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruščana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sačuvao i u našoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.

§ 2.

Danas pišemo velikim početnim slovom:
a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;
b) prvu riječ u rečenici;
c) ponajviše prvu riječ u stihu.

§ 3.

Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike.
Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui.

Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkoću samoglasnika označujemo znakom ˘, a duljinu znakom —. Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, meće se na drugi samoglasnik znak kratkoće, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. a˘era ili a$quot;era (čitaj: aera), poeta ili poeta (čitaj: poeta). U običnim latinskim tekstovima ne označuje se kvantiteta samoglasnika.
Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor

§ 4.

Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasični i tradicionalni. Klasični je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i očuvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedničko je ovo:
i na početku riječi pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus;
među samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;
y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;
x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;
c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo;
ch izgovara se h: schola = shola, machina — mahina;
ph izgovara se f: Delphi — Delfi, Philippus — Filipus;
qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;
ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;
su izgovara se su u riječima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.

Razlike između klasičnog i tradicionalnog izgovora:


U klasičnom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe čuju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga došlo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice

    klasični tradicionalni
ae aetas
lunae
aj
ajtas
lunaj
e
etas
lune

oe  
poena
oj
pojna
e
pena

c  
Cicero
centum
k
Kikero
kentum
c
Cicero
centum
samo pred e, ae, oe,
eu i pred i, y
s  
rosa
Caesar
s
rosa
Kajsar
z
roza
Cezar
među
samoglasnicima
ti  
natio
amicitia
ti
natio
amikitia
ci
nado
amicicita
pred
samoglasnikom


Slova y i z nalaze se samo u riječima uzetim iz grčkoga.
Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.
Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.

§ 5.


Međunarodne riječi koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama došle u kasnijim stoljećima.

Naglasak


§6.


Svaka latinska riječ, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvosložnim riječima naglašen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U trosložnim i višesložnim riječima naglašen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglašen je treći slog od kraja, npr. medicus.

§ 7.


Slog je dug:
1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;
2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;
3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili više suglasnika, npr. arma, contra, ili složeni suglasnik, npr. dux.
Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom riječi, tada ta riječ ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).

Vrste riječi


§ 8.


U latinskom jeziku ima, kao i u našem, devet vrsta riječi:
1. imenice (substantiva),
2. pridjevi (adiectiva),
3. zamjenice (pronomina),
4. brojevi (numeralia),
5. glagoli (verba),
6. prilozi (adverbia),
7. prijedlozi (praepositiones),
8. veznici (coniunctiones),
9. uzvici (interiectiones).


IMENICE I PRIDJEVI


Imenice po rodu


§ 9.


Imenice su muškoga roda (masculinum, kratica m.), ženskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.).
Rod je ili prirodan — po značenju — ili gramatički — po završetku riječi.
Muškoga su roda redovito imena muških lica, naroda i rijeka, a ženskoga su roda imena žena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina muškog su roda; mulier žena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) ženskoga su roda.


Deklinacija


§ 10.



U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i množinu (pluralis). Padeža (casus) ima šest, koji odgovaraju našim padežima, samo je mjesto našeg; lokativa i instrumentala jedan padež: ablativ.

Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ množine uvijek je jednak nominativu množine. Isto je tako ablativi množine uvijek jednak dativu množine.

Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padeži jednaki i u množini, a svršavaju se na -a kao i u našem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.

Prva ili a-deklinacija


§ 11


Nominativ jednine svršava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije ženskoga roda osim onih koje označuju mušku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: žena; sluga.

Casus
Nominativus
Genitivus
Dativus
Accusativus
Vocatlvus
Ablativus
Singularis
terra
terrae
terrae
terram
terra
terra
Pluralis
terrae
terrarum
terris
terras
terrae
terris

§ 12.

Osobitosti u -a deklinaciji

Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domaćin, mater familias domaćica.
Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ množine na -abus, jer bi inače te imenice imale jednak oblik u tim padežima.
Bogovima i božicama = diis et deabus,
sinovima i kćerima = filiis filiabusque.

Druga ili o-deklinacija

§ 13.

Imenice muškoga roda svršavaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.
a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)

  Jednina Množina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.
populus narod
populi
populo
populum
popule
populo

verbum riječ
verbi
verbo
verbum
verbum
verbo
populi
populorum
populis
populos
populi
populis
verba
verborumm
verbis
verba
verba
verbis


b) imenice na -er (masculina)

  Jednina Množina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.
magister učitelj
magistri
magistro
magistrum
magister
magistro
puer dječak
pueri
puero
puerum
puer
puero
magistri
magistrorum
magistrris
magistros
magistri
magistris
pueri
puerorum
pueris
pueros
pueri
pueris



Većina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od završetka -er, a samo ga neke zadržavaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi večer.

Osobitosti u o- deklinaciji

§ 14.

Vlastita imena na -aius i -eius stežu u genitivu jednine završetak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.
Svima navedenim vlastitim imenicama završetak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. množ. dei, dii, di, a dat. i abl. množ. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.
Locus, -i, m. (mjesto) ima množ. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum).
Vir, viri m. (muž) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Množ. viri, virorum itd.

§ 15.

Izuzetno je ženskoga roda imenica humus zemlja.
Ženskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grčkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narječje.
Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.

Pridjevi

§ 16.

Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muški se rod svršava na -us ili na -er, ženski na -a, a srednji na -um. Muški i srednji rod deklinira se po II, a ženski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od završetka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadržavaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro

  Jednina Množina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.
bonus
boni
bono
bonum
bone
bono
bona
bonae
bonae
bonam
bona
bona
bonum
boni
bono
bonum
bonum
bono
boni
bonorum
bonis
bonos
boni
bonis
bonae
bonarum
bonis
bonas
bonae
bonis
bona
bonaorum
bonis
bona
bona
bonis


liber, libera, liberum slobodan

  Jednina Množina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.
liber
liberi
libero
liberum
liber
libero
libera
liberae
liberae
liberam
libera
libera
liberum
liberi
libero
liberum
liberum
libero
liberi
liberorum
liberis
liberos
liberi
liberis
liberae
liberarum
liberis
liberas
liberae
liberis
libera
liberorum
liberis
libera
libera
liberis


aeger, aegra, aegrum bolestan

  Jednina Množina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.
aeger
aegri
aegro
aegrum
aeger
aegro
aegra
aegrae
aegrae
aegram
aegra
aegra
aegrum
aegri
aegro
aegrum
aegrum
aegro
aegri
aegrorum
aegris
aegros
aegri
aegris
aegrae
aegrarum
aegris
aegras
aegrae
aegris
aegra
aegrorum
aegris
aegra
aegra
aegris



Treća deklinacija

A. Suglasničke osnove

§ 17.

Imenicama ove skupine svršava se osnova na suglasnik.
Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu množine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik muškoga su, ženskoga ili srednjega roda.

§ 18.


Imenice muškoga roda u nom. jedn. ponajviše se svršavaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
labor
laboris
labori
laborem
labor
labore
miles
militis
militi
militem
miles
milite
labores
laborum
laboribus
labores
labores
laboribus
milites
militum
militibus
milites
milites
militibus



§ 19.

Imenice ženskoga roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, cižtStis društvo, salus, salutis spas.

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
facultas
facultatis
facultati
facultatem
facultas
facultate
natio
nationis
nationi
nationem
natio
natione
facultates
facultatum
facultatibum
facultates
facultates
facultatibus
nationes
nationum
nationibus
nationes
nationes
nationibus



§ 20.

Imenice srednjega roda u nom. jedn. najčešće se svršavaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
tempus
temporis
tempori
tempus
tempus
tempore

nomen
nominis
nomini
nomen
nomen
nomine

tempora
temporum
temporibus
tempora
tempora
temporibus

nomina
nominum
nominibus
nomina
nomina
nominibus



B. Osnove na -i

§ 21.

Osnove te skupine svršavaju se na -i. Većina imenica muškog i ženskog roda tvori nominativ jednine dodajući osnovi -s.

navis lađa, mare more, exemplar primjer

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
navis
navis
navi
navem
navis
nave

mare
maris
mari
mare
mare
mari

exemplar
exemplaris
exemplari
exemplar
exemplar
exemplari

naves
navium
navibus
naves
naves
navibus
maria
marium
mariibus
maria
maria
maribus

exemplaria
exemplarium
exemplaribus
exemplaria
exemplaria
exemplaribus



Tako se dekliniraju:
1. Jednakosložne imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;
2. imenice na -s ili -er koje ispred završetka -is u genitivu jednine imaju dva ili više suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kiša;
3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis životinja, exemplar, exemplaris primjer.

§ 22.


Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasničkim osnovama time što im je završetak u genitivu množine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasničkih osnova).

§ 23.


Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu množine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!

Osobitosti u oblicima ili deklinacije


§ 24.



Od jednakosložni imenica na -is i -es neke imaju genitiv množine na -um, npr.

canis, -is, m. pas
iuvenis, -is, m. mladić
gen. množ. canum
gen. množ, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv množine na -um:

pater, -tris, m. otac
mater, -tris, f. majka
frater, -tris, m. brat
gen. množ. patrum
gen. množ. matrum
gen. množ. fratrum


§ 25.

Imenice febris groznica, sitis žeđa, turris toranj, tussis kašalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.
Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakosložna imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.

Pridjevi III deklinacije

§ 26.

Pridjevi treće deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. množ. neutra -ia, a gen. množ. -ium.
Ima ih sa tri, sa dva i s jednim završetkom.
Tri su završetka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre oštar, celer, celeris, celere brz.
Dva su završetka: -is, -e, i to -is za muški i ženski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.
Jedan završetak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvažan, sapiens, gen. sapientis mudar.

Deklinacija pridjeva sa tri završetka


  jednina množina
  m. f. n. m. f. n.
nom. acer acris acre acres acres acria
gen. acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)
dat. acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda)
ak. acrem acrem acre acres acres acria
vok. acer acris acre acres acres acria
abl. acri (za sva tri roda) acribus (za sva tri roda)


Deklinacija pridjeva sa dva završetka


  jednina množina
  m. f. n. m. f. n.
nom. utilis utile utiles utilia
gen. utilis utilium
dat. utili utilibus
ak. utilem utile utiles utilia
vok. utilis utile utiles utilia
abl. utili utilibus


Deklinacija pridjeva s jednim završetkom


  jednina množina
  m. f. n. m. f. n.
nom. audax audaces audacia
gen. audacis audacium
dat. audaci audacibus
ak. audacem audax audaces audacia
vok. audax audaces audacia
abl. audaci audacibus


§ 27.

Ovi pridjevi s jednim završetkom:
dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromašan, vetus, veteris (star)
imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. množ. divitum, pauperum, veterum.
U nom. akuz. i vok. množ. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.

§ 28.

Neke nepravilne imenice III deklinacije


Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter
iter, itineris, put; množ. itinera
vis, vim, vi, f. sila; množ. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. množ. boum, dat. množ. bubus ili bobus
senex, senis, m. starac; gen. množ. senum

Četvrta ili u-deklinacija

§ 29.

Završetak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us muškoga su roda, a na -u srednjega.

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
casus pad
casus
casuui
casum
casuus
casu

cornu rog
cornus
cornu
cornu
cornu
cornu
casus
casuum
casibus
casus
casus
casibus
cornua
cornuum
cornibus
cornua
cornua
cornibus



§ 30.

Imenica domus, -us, f. (kuća) ima abl. jedn. i akuz. množ. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kuće) stari je lokativ.
Neke imenice na -us završavaju se u dat. i abl. množ. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.

§ 31.

Izuzetno su ženskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kuća.

§ 32.

Peta ili e-deklinacija

Nom. jedn. svršava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U završetku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
dies
diei
diei
diem
dies
die
res
rei
rei
rem
res
re
dies
dierum
diebus
dies
dies
diebus
res
rerum
rebus
res
res
rebus



Potpunu množinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju množine ili u množini imaju samo akuzativ.

Imenice te deklinacije ženskoga su roda, a izuzetno su muškoga roda dies dan i meridies podne, ali dies može u jednini biti i ženskoga roda kad znači: rok, vrijeme, npr dies certa određeni rok.

Nepotpune imenice (defectiva)

§ 33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo množinu, npr.

Singularia tantum
iusittia, -ae, f.
aurum, -i, n.
Caesar, -aris, m.
Singidunum, -i, n.

pravednost
zlato
Cezar
Beograd
Pluralia tantum
divitiae, -arum, f.
insidiae, -arum, f.
tenebrae, -arum, f.
Athenae, -arum, f.
liberi, -orum, m.
Delphi, -orum, m.
maiores, -um, m.
arma, -drum, n.
castra, -orum, n.
moenia, -um, n.

bogatstvo
zasjeda
tmina
Atena
djeca
Delfi
preci
oružje
tabor
zidine



Imenice s različitim značenjem u množini

§ 34.

Neke imenice imaju u množini drugo značenje nego u jednini, npr.

aqua
copia
littera
auocilium
impedimentum
finis, m.
voda
obilje
slovo
pomoć
zapreka
međa
aquae toplice; Aquae Iasae Varaždinske Toplice
copiae čete
litterae pismo; književnost
auxilia pomoćne čete
impedimenta prtljaga
fines zemlja



Komparacija pridjeva

§ 35.

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni završetak jedn. muškoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muški i ženski rod -ior, a za srednji -ius.

Pozitiv Gen. jedn. Komparativ
    m. f. n.
clarus (slavan)
pulcher (lijep)
acer (oštar)
brevis (kratak)
sapiens (mudar)
clar (i)
pulchr (-i)
acr (-is)
brev (-is)
sapient (-is)
clar -ior
pulchr-ior
dcr-ior
brev-ior
sapient-ior
clar -ius
pulchr-ius
dcr-ius
brev-ius
sapient-ius



Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasničkoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. množine srednjeg roda -a, u gen. množine -um.

  jednina množina
 

nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.
m. f.            n.

clarior clarius
clarioris
clariori
clariorem clarius
clarior clarius
clariore

m. f.            n.

clariores clariora
clariorum
clarioribus
clariores clariora
clariores clariora
clarioribus


§ 36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. muškog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus
brevis
sapiens
clar-isstmus, -a, -um
brev-issimus, -a, -um
sapient-issimus, -a, -um

§ 37.

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. muškoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cšler: celerrimus.

§ 38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak)
difficilis (težak)
similis (sličan)
dissimilis (različan)
facil-limus
difficil-limus
simil-limus
dissimil-limus



Nepravilna komparacija

§ 39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od različitih osnova:

Pozitiv Komparativ Superlativ
bonus (dobar)
malus (zao)
magnus (velik)
parvus (malen)
multus (mnogi)
 
melior, melius
peior, peius
maior, maius
minor, minus
plus (n.), množina:
plures, -a, gen. plurium
optimus, -a, -um
pessimus, -a, -um
maximus, -a, -um
minimus, -a, -um
plurimus, -a, -um
 



Opisna komparacija

§ 40.

Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (više), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najviše).

Pozitiv Komparativ Superlativ
idoneus (prikladan)
diibius (sumnjiv)
arduus (strm; težak)
magis idoneus
magis diibius
magis arduus

maxime idoneus
maxime diibius
maxime arduus



Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.

Nepotpuna komparacija

§ 41.

Pridjevi bez pozitiva

Komparativ: Superlativ:
exterior vanjski
inferior donji
posterior kasniji
propior bliži
superior gornji
ulterior onostrani
extremus krajnji, posljednji
infimus i imus najdonji, najniži
postremus najkasniji, posljednji
proximus najbliži
supremus i summus posljednji; najviši
ultimus posljednji, zadnji



§ 42.

U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija.
Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.
Superlativom latinski jezik izražava često vrlo visok stupanj, a ne najviši, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo učen čovjek. Takav se superlativ zove elativus.

PRILOZI (ADVERBIA)

§ 43.

U latinskom jeziku ima priloga načina, vremena i mjesta. Prilozi načina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:

Nominativ Genitiv Prilog
doctus
pulcher
acer
fortis
felix
sapiens
doct-i
pulchr-i
acr-is
fort-is
felic-is
sapient-is

doct-e učeno
pulchr-e lijepo
acr-iter oštro
fort-iter hrabro
felic-iter sretno
sapient-er mudro



Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn muškog roda odbaci završetak -i i doda -e.
Od pridjeva treće deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -iter.
Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni završetak -is i doda -er.

§ 44.

Komparacija priloga


docte — doctius — doctisstme
pulchre — piilchrius — pulcherrime
acriter — acrius — acerritme
fortiter — fortius — fortissime
sapienter — sapientius — sapientissime


Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.
Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva završetak muškog roda -us zamijeni sa -e.

ZAMJENICE (PRONOMINA)

Lične zamjenice (Pronomina personalia)

§ 45.

  jednina množina
nom.
gen.
dat.
ak.
abl.
ego       ja
mei       mene, me
mihi       meni, mi
me       mene, me
me       mnom(e)
tu       ti
tui       tebe, te
tibi       tebi, ti
te       tebe, te
te       tobom
nos       mi
nostri, nostrum nas
nobis       nama
nos       nas
nobis       nama
vos       vi
vestri, vestrum vas
vobis       vama
vos       vas
vobis       vama



Ego je lična zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku lične zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa značenjem: on, ona, ono.
Genitivi množ. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom značenju. U ablativu jedn. i množ. prijedlog cum (sa) veže se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.

§ 46.

Lična povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)


nom.
gen.
dat.
ak.
abl.
-
sui
sibi
se
se (secum)
-
sebe
sebi
sebe, se
sobom (sa sobom)

Ti oblici služe i za jedninu i za množinu.
Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.

nutrio me hranim se nutrimus nos hranimo se
nutris te hraniš se nutritis vos hranite se
nutrit se hrani se nutriunt se hrane se



Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)


§ 47.

m e u s,   m e a,   m e u m
t u u s,   t u a,   t u u m
n o s t e r,   n o s t r a,   n o s t r u m
v e s t e r,   v e s t r a,   v e s t r u m
moj, moja, moje
tvoj, tvoja, tvoje
naš, naša, naše
vaš, vaša. vaše



Meus ima vok. jedn. muškog roda: mi, npr. mi pater! moj oče!

§ 48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i naš, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lična povratna zamjenica proteže samo na subjekt 3. lica, npr.

habet suum librum
habent suum librum
ima svoju knjigu
imaju svoju knjigu


§ 49.

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica između latinskog i našeg jezika:

habeo meum librum
habes tuum librum
habet suum librum
habemus nostrum librum

habetis vestrum librum
habent suum librum
imam svoju knjigu
imaš svoju knjigu
ima svoju knjigu
imamo svoju knjigu
imate svoju knjigu
imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padežima jednine i množine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. množ. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na ženski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.
Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.

§ 50.

Pokazne zamjenice (Pronomina đemonstrativa)

hic, haec, hoc
iste, ista, istud
ille, illa, illud
ipse, ipsa, ipsum

ovaj, ova, ovo
taj, ta, to
onaj, ona, ono
sam, sama, samo



  Jednina Množina
Nom. hic haec hoc hi hae haec
Gen. huius horum
Dat. huic his
Ak. hunc hanc hoc hos has haec
Abl. hoc hac hoc his
Nom. ille illa illud illi illae illa
Gen. illius illorum illarum illorum
Dat. illi illis
Ak. illum illam illud illos illas illa
Abl. illo illa illo illis



Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud.
Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.

§ 51.

is, ea, id
idem, eadem, idem
onaj, ona, ono; on, ona, ono
isti, ista, isto



  Jednina Množina
Nom. Is ea id ii (ei) eae ea
Gen. eius eorum earum eorum
Dat. ei iis (eis)
Ak. eum eam id eos eds ea
Abl. eo ea eo iis (eis)



  Jednina Množina
Nom. idem eadem idem iidem (idem) eaedem eadem
Gen. eiusdem eorundem earundem eorundem
Dat. eidem isdem (eisdem)
Ak. eundem eandem idem eodem eadem eodem
Abl. eodem eadem eodem isdem (eisdem)



Idem, eadem, idem složeno je od is, ea, id i nepromjenljive čestice -dim. U akuz. jedn. i gen. množ. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.

Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)



qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, što

  Jednina Množina
Nom. qui quae quod qui quae quae
Gen. cuius qudrum quarum quorum
Dat. cui quibus
Ak. quem quam quod quos quas quae
Abl. quo qud quo quibus



Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kaže se i guocum, quacum, guibuscum.
Genitiv jedn. relativne zamjenice često prevodimo: čiji, a, -e.

Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)


§ 53.

  1. quis? quid? tko? što?

    Nom. quis quid
    Gen. cuius
    Dat. cui
    Ak. quem quid
    Abl. quo



  2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?


Neodređene zamjenice (Pronomina indefinita)

§ 54.

1.
aliquis, aliquid (imenički) netko, nešto
aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o

  Jednina
Nom. aliquis aliquid
Gen. alicuius
Dat. altcui
Ak. aliquem aliquid
Abl. aliquo



  Jednina Množina
N. aliqui aliqua aliquod aliqui aliquae aliqua
G alicuius aliquorum aliquarum aliquorum
D. alicui aliquibus
A. aliquem aliquam aliquod aliquos aliquas aliqua
Ab. aliquo aliqua allquo aliquibus



Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, što), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih riječi (quo što, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.

qudam, quiddam (imenički) netko, nešto
qutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o



Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja.
Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. množ. quorundam, quarundam.

3.

quisque, quidque (imen.) svatko, svašto
quisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o



4.

quilibet, quidlibet (imen.) tko mu drago
quilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago



§ 55.

Neodređenim zamjenicama po svom su značenju srodni opće odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque koji god
quisquis, quidquid tko god



Zamjenički pridjevi (Adiectiva pronominalia)

§ 56.

unus, -a, -um jedan
solus, -a, -um sam
totus, -a, -um čitav
ullus, -a, -um ijedan
nullus, -a, -um nijedan
uter, utra, utrum koji (od dvojice)
uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi
alter, -era, -erum drugi(od dvojice)
neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice)
alius, -a, -ud drugi (od više njih)

Zamjenički pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

§ 57.

nemo nitko
nihil ništa

Nom. nemo nihil
Gen. nullius nullius rei
Dat. nemini nulli rei
Ak. neminem nihil
Abl. nullo nulla rei



Nemo tvori gen. i abl. od zamjeničkog pridjeva nullus.
Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

BROJEVI (NUMERALIA)

§ 58.

Brojevi su:
1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)
2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)
3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)
4. priložni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?)

§ 59.

  glavni
(cardinalia)
redni
(ordinalia)
dijelni
(distributiva)
priložni
(adverbia numeralia)
1. unus, una, unum primus, singuli, semel,
2. duo, duae, duo secundus, bini, bis
3. tres, tria tertius, terni (trini) ter
4. quattuor quartus, quaterni quater
5. quinque quintus, quini quinquies
6. sex sextus seni sexies
7. septem septimus septeni septies
8. octo octavus octoni octies
9. novem nonus noveni novies
10. decem decimus deni decies
11. undecim undecimus undeni undecies
12. duodecim duodecimus duodeni duodecies
13. tredecim tertius decimus terni deni terdecies
14. quattuordecim quartus decimus quaterni deni quaterdecies
15. quindecim quintus decimus quini deni quinquies decies
16. sedecim,
sexdecim
sextus decimus seni deni sexies decies
17. septendecim septimus decimus septeni deni septies decies
18. duodeviginti duodevicesimus duodeviceni octies decies
19. undeviginti undevicesimus undeviceni novies decies
20. viginti vicesimus viceni vicies
21. viginti unus,
unus et viginti
vicesimus primus,
unus et vicesimus
viceni singuli,
singuli et viceni
vicies semel
22. viginti duo,
duo et viginti
vicesimus secundus,
alter et vicesimus
viceni bini,
bini et viceni
vicies bis
30. triginta tricesimus triceni tricies
40. quadraginta quadragesimus quadrageni quadragies
50. quinquaginta quinquagesimus quinquageni quinquagies
60. sexaginta sexagesimus sexageni sexagies
70. septuaginta septuagesimus septuageni septuagies
80. octoginta octogesimus octogeni octogies
90. nonaginta nonagesimus nonageni nonagies
100. centum centesimus centeni centies
101. centum unus,
centum et unus
centesimus primus,
centesimus et primus
centeni singuli,
centeni et singuli
centies semel
200. ducenti, ae, a ducentesimus duceni ducenties
300. trecenti trecentesimus treceni trecenties
400. quadringenti quadringentesimus quadringeni quadringenties
500. quingenti quingentesimus quingeni quingenties
600. sescenti sescentesimus sesceni sescenties
700. septingenti septingentesimus septingeni septingenties
800. octingenti octingentesimus octingeni octingenties
900. nongenti nongentesimus nongeni nongenties
1,000. mille millesimus singula milia milies
2,000. duo milia bis millesimus bina milia bis milies
100,000. centum milia centies millesimus centena milia centies milies
1,000,000. decies centena
milia
decies centies
millesimus
decies centena
milia
decies centies
milies



§ 60.

Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (množina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.).

Nom. duo duae duo tres             tria             
Gen. duorum duarum duorum trium
Dat. duobus duabus duobus tribus
Ak. duo(s) duas duo tres tria
Abl. duobus dudbus duobus tribus



Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padežu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slažu sa svojom imenicom: u rodu, broju i padežu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta lađa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.

§ 61.

Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U našem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuću devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo.
Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.
U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u našem jeziku.

Dijelni brojevi

§ 62.

singuli, -ae, -a po jedan
bini po dva
temi po tri
quaterni po četiri
quini po pet
seni po šest
septeni po sedam
octoni po osam
novini po devet
deni po deset
undeni po jedanaest
vicem po dvadeset
triceni po trideset
centeni po sto
duceni po dvjesta
singula milia po tisuću



Priložni brojevi

§ 63.

semel jedanput   novies devet puta
bis dvaput   decies deset puta
ter triput   undecies jedanaest puta
quater četiri puta   vicies dvadeset puta
quinquies pet puta   tricies puta
sexies šest puta   centies sto puta
septies sedam puta   ducenties dvjesta puta
octies osam puta   millies tisuću puta



Latinska množidba

2 X 2 = 4 bis bina sunt quattuor;
3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.



PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES)

§ 64.

Većina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobičniji su:

ante, apud, ad,
cirčum, contra, cis,
erga, extra, inter,
ob, post, praeter,
prope, propter, per,
supra, ultra, trans.


ante portas pred vratima
apud parentes kod roditelja
ad flumen kod rijeke
circum silvam oko šume
contra aciem protiv bojnog reda
cis Danuvium s ove strane Dunava
erga pčpulum prema narodu
extra muros izvan zidova
inter bonos među dobrima
ob eam causam zbog toga
post victoriam poslije pobjede
praeter legem mimo zakona
prope montes blizu gora
propter paupertatem zbog siromaštva
per fines kroz zemlju
supra caput iznad glave
ultra Savum s one strane Save
trans mare preko mora



§ 65.

S ablativom stoje:

a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.

a magistro od učitelja
ab urbe condita od utemeljenja grada (Rima)
e castris iz tabora
ex illo die od onoga dana
cum militibus s vojnicima
de amicitia o prijateljstvu
pro patria za domovinu
sine dolore bez bola



Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.

§ 66.

S akuzativom i ablativom stoje:

in i sub

in scholam u školu   sub terram pod zemlju
in schola u školi   sub terra pod zemljom



S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?

GLAGOLI (VERBA)

§ 67.

Latinski glagol ima:

1. dva broja (numerus): jedninu i množinu;

2. tri lica (persona);

3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;

4. tri načina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;

5. šest vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni;

6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.

§ 68.

Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se određen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodređen (verbum infinitum).

§ 69.

Glagolski se oblici tvore od različnih osnova:
1. prezentske (npr. od roadre: roga-),
2. perfektne (rogav-)
3. participske (rogato- od roga-to-).

Zajednički dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.

Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv.

Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva.

Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.

§ 70.

Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol četiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.

§ 71.

Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na četiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta.

U I konjugaciji prezentska osnova svršava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati;

u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnička. Budući da između osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;

u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kažnjavati.

§ 72.

Lični nastavci

a) za indikativ i konjunktiv:

    Aktiv Pasiv
      indik. perf.  
Jednina 1. lice
2. lice
3. lice
-m, -o
-s
-t
-i
-isti
-it
-r
-ris
-tur
Množina 1. lice
2. lice
3. lice
-mus
-tis
-nt
-imus
-istis
-erunt
-mur
-mini
-ntur

b) za imperativ:

  Aktiv Pasiv
 
Jedn.2.lice
Jedn.3.lice
I
--
--
II
-to
-to
 
-re
--
Množ. 2.lice
Množ.3.lice
-te
--
-tote
-nto
-mini
--



Pregled glagolskih oblika


U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema
sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.

Većina glagola I konjugacije svršava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.

Isto tako, većina glagola IV konjugacije ima u perfektu završetak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.


  Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV
Indikativ
prezenta
rogo
roga -s
roga -t
roga -mus
roga -tis
roga -nt
pitam
pitaš
pita
pitamo
pitate
pitaju
mone -o
mone -s
mone -t
mone -mus
mone -tis
mone -nt
scrib -o
scrib -i-s
scrib -i-t
scrib -i-mus
scrib -i-tis
scrib -u-nt
puni -o
puni -s
puni -s
puni -mus
puni -tis
puni -u-nt
Indikativ
imperfekta
roga -ba-m
roga -ba-s
roga -ba-t
roga -ba-mus
roga -ba-tis
roga -ba-nt
pitah
pitaše
pitaše
pitasmo
pitaste
pitahu

mone -ba-m
mone -ba- s
mone -ba-t
mone -ba- mus
mone -ba-tis
mone -ba- nt
scrib -e-ba-m
scrib -e-ba-s
scrib-e-ba- t
scrib -e-ba-mus
scrib -e-ba-tis
scrib -e-ba-nt
puni-e -ba-m
puni -e-ba-s
puni -e-ba-t
puni -e-ba-mus
puni -e-ba-tis
puni -e-ba-nt
Futur
I
roga-bo
roga -bi-s
roga -bi-t
roga -bimus
roga -bi-tis
roga -bu-nt
pitat ću
pitatćeą
pitat će
pitat ćemo
pitat ćete
pitat će
mone -bo
mone -bi-s
mone -bi-t
mone -bi-mus
mone -bi-tis
mone -bu-nt
scrib-a- m
scrib -e- s
scrib-e- t
scrib -e- mus
scrib -e- tis
scrib -e-nt
puni -a-m
puni -e-s
puni -e-t
puni -e-mus
puni -e- tis
puni -e-nt
Imperativ J. roga
M. roga-te

J.roga
 roga
M. roga
roga
pitaj
pitajte

pitaj
neka pita
pitajte
neka pitaju
J. mone
M. mone-te

mone -to
mone -to
mone -tote
mone -nto
scrib -e
scrib -i-te

scrib -i-to
scrib -i-to
scrib -i-tote
scrib -i-nto
puni
puni -t

puni -to
puni -to
puni -tote
puni -u-nto
Konjuktiv
prezenta
roge- m
roge- s
roge- t
roge- mus
roge- tis
roge- nt
mone -a-m
mone -a-s
mone -a- t
mone -a-mus
mone -a-tis
mone -a-nt
scrib-a-m
scrib -a-s
scrib -a-t
scrib -a-mus
scrib -a-tis
scrib -a-nt
puni -a-m
puni -a-s
puni -a-t
puni -a-mus
puni -a-tis
puni -a-nt
Konjuktiv
imperfekta
roga-re- m
roga-re-s
roga-re-t
roga-re-mus
roga-re-tis
roga-re-nt
mone-re-m
mone -re-s
mone -re-t
mone-re-mus
mone -re-tis
mone -re-nt
scrib-e-re-m
scrib-e-re- s
scrib-e-re-t
scrib-e-re-mus
scrib-e-re-tis
scrib-e-re- nt
puni-re-m
puni-re-s
puni-re-t
puni-re-mus
puni-re-tis
puni-re- nt
Glagolska
imena
Infinitiv prezenta:
roga-re

pitati


mone-re

scrib-e-re

puni-re
Particip prezenta:
roga-ns
(roga-ntis)

pitajući
onaj koji pita

mone-ns
(mone-ntis)

scrib-e-ns
(scrib-e-ntis)

puni-e-ns
(puni-e-ntis)
Gerund:
gen. roga-ndi
dat. roga-ndo
ak. roga-ndum
abl. roga-ndo

pitanja
pitanju
pitanje
pitanjem, pitajući

mone-ndi
mone-ndo
mone-ndum
mone-ndo

scrib-e-ndi
scrib-e-ndo
scrib-e-ndum
scrib-e-ndo

puni-e-ndi
puni-e-ndo
puni-e-ndum
puni-e-ndo


Oblici prezentske osnove

§ 74.

Pasiv

  Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV
Indikativ prezenta rogo-r
roga-ris
roga-tur
roga-mur
roga-mini
roga-ntur

bivam pitan ili
pitaju me
ili pitam se
mone-o-r
mone-ris
mone-tur
mone-mur
mone-mini
mone-ntur

scrib-o-r
scrib-e-ris
scrib-i-tur
scrib-i-mur
scrib-i-mini
scrib-u-ntur

puni-o-r
puni-ris
puni-tur
puni-mur
puni-mini
puni-u-ntur

Indikativ imperfekta roga-ba-r
roga-ba-ris
roga-ba-tur
roga-ba-mur
roga-ba-mini
roga-ba-ntur

bijah pitan ili
pitahu me ili
pitah se
mone-ba-r
mone-ba-ris
mone-ba-tur
mone-ba-mur
mone-ba-mini
mone-ba-ntur

scrib-e-ba-r
scrib-e-ba-ris
scrib-e-ba-tur
scrib-e-ba-mur
scrib-e-ba-mini
scrib-e-ba-ntur

puni-e-ba-r
puni-e-ba-ris
puni-e-ba-tur
puni-e-ba-mur
puni-e-ba-mini
puni-e-ba-ntur

Futur I roga-bo-r
roga-be-ris
roga-bi-tur
roga-bi-mur
roga-bi-mini
roga-bu-ntur
bit ću pitan ili
pitat će me ili
pitat ću se
mone-bo-r
mone-be-ris
mone-bi-tur
mone-bi-mur
mone-bi-mini
mone-bu-ntur
scrib-a-r
scrib-e-ris
scrib-e-tur
scrib-e-mur
scrib-e-mini
scrib-e-ntur
puni-a-r
puni-e-ris
puni-e-tur
puni-e-mur
puni-e-mini
puni-e-ntur
Konjuktiv prezenta roge-r
roge-ris
roge-tur
roge-mur
roge-mini
roge-ntur
  mone-a-r
mone-a-ris
mone-a-tur
mone-a-mur
mone-a-mini
mone-a-ntur
scrib-a-r
scrib-a-ris
scrib-a-tur
scrib-a-mur
scrib-a-mini
scrib-a-ntur
puni-a-r
puni-a-ris
puni-a-tur
puni-a-mur
puni-a-mini
puni-a-ntur
Konjuktiv imperfekta roga-re-r
roga-re-ris
roga-re-tur
roga-re-mur
roga-re-mini
roga-re-ntur
  mone-re-r
mone-re-ris
mone-re-tur
mone-re-mur
mone-re-mini
mone-re-ntur
scrib-e-re-r
scrib-e-re-ris
scrib-e-re-tur
scrib-e-re-mur
scrib-e-re-mini
scrib-e-re-ntur
puni-re-r
puni-re-ris
puni-re-tur
puni-re-mur
puni-re-mini
puni-re-ntur
Glagolska imena:
Infinitiv prezenta
roga-ri biti pitan mone-ri scrib-i puni-ri
Glagolska imena:
Gerundiv
roga-ndus, -a, um onaj koji treba
da se pita
mone-ndus, -a, um scrib-ndus, -a, um puni-ndus, -a, um


Oblici perfektne osnove

§ 75.

aktiv

  Konjugacija I:   Konjugacija II: Konjugacija III: Konjugacija IV:
Indikativ perfekta rogav-i
rogav-isti
rogav-it
rogav-imus
rogav-istis
rogav-erunt
upitao sam monu-i
monu--isti
monu--it
monu--imus
monu--istis
monu--erunt
scrips-i
scrips-isti
scrips-it
scrips-imus
scrips-istis
scrips-erunt
puniv-i
puniv-isti
puniv-it
puniv-imus
puniv-istis
puniv-erunt
Indikativ pluskvamperfekta rogav-era-m
rogav-era-s
rogav-era-t
rogav-era-mus
rogav-era-tis
rogav-era-nt

bijah upitao monu-era-m
monu-era-s
monu-era-t
monu-era-mus
monu-era-tis
monu-era-nt
scrips-era-m
scrips-era--s
scrips-era--t
scrips-era--mus
scrips-era--tis
scrips-era--nt

puniv-era-m
puniv-era-s
puniv-era-t
puniv-era-mus
puniv-era-tis
puniv-era-nt
Futur II rogav-er-o
rogav-eri--s
rogav-eri-t
rogav-eri-mus
rogav-eri--tis
rogav-eri--nt
budem upitao, upitam monu-er-o
monu-eri-s
monu-eri-t
monu-eri-mus
monu-eri-tis
monu-eri-nt
scrips-er-o
scrips-eri-s
scrips-eri-t
scrips-eri-mus
scrips-eri-tis
scrips-eri-nt
puniv-er-o
puniv-eri--s
puniv-eri--t
puniv-eri--mus
puniv-eri--tis
puniv-eri--nt
Konjuktiv perfekta rogav-eri--m
rogav-eri--s
rogav-eri--t
rogav-eri--mus
rogav-eri--tis
rogav-eri--nt
  monu-eri-m
monu-eri-s
monu-eri-t
monu-eri-mus
monu-eri-tis
monu-eri-nt
scrips-eri-m
scrips-eri-s
scrips-eri-t
scrips-eri-mus
scrips-eri-tis
scrips-eri-nt
puniv-eri--m
puniv-eri--s
puniv-eri--t
puniv-eri--mus
puniv-eri--tis
puniv-eri-nt
Konjuktiv pluskvamperfekta rogav-isse-m
rogav-isse-s
rogav-isse-t
rogav-isse-mus
rogav-isse-tis
rogav-isse-nt
  monu-isse-m
monu-isse-s
monu-isse-t
monu-isse-mus
monu-isse-tis
monu-isse-nt
scrips-isse-m
scrips-isse-s
scrips-isse-t
scrips-isse-mus
scrips-isse-tis
-nt
puniv-isse-m
puniv-isse-s
puniv-isse-t
puniv-isse-mus
puniv-isse-tis
puniv-isse-nt
Infinitiv perfekta rogav-isse   monu-isse scrips-isse puniv-isse


Oblici participske osnove

§ 76.

pasiv

  Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV
Indikativ perfekta
 
rogatus,
-a, -um
sum
es
est
upitan sam
ili upitali
su me
 
rogati,
-ae, -a
sumus
estis
sunt
 
 
monitus,
-a, -um
sum
es
est
 
moniti,
-ae, -a
sumus
estis
sunt
 
scriptus,
-a, -um
sum
es
est
 
scripti,
-ae, -a
sumus
estis
sunt
 
punitus,
-a, -um
sum
es
est
 
puniti,
-ae, -a
sumus
estis
sunt
Indikativ pluskvamperfekta

rogatus
-a, -um
eram
eras
erat
bijah upitan
ili bili su
me upitali

rogati
-ae, -a
eramus
eratis
erant
 

monitus
-a, -um
eram
eras
erat

moniti
-ae, -a
eramus
eratis
erant

rogatus
-a, -um
eram
eras
erat

rogati
-ae, -a
eramus
eratis
erant

rogatus
-a, -um
eram
eras
erat

rogati
-ae, -a
eramus
eratis
erant
Futur II

rogatus
-a, -um
ero
eras
erit
budem upitan

rogati,
-ae, -a
erimus
eritis
erunt
 

monitus
-a, -um
ero
eras
erit

moniti
-ae, -a
erimus
eritis
erunt

scriptus
-a, -um
ero
eras
erit

scripti
-ae, -a
erimus
eritis
erunt

punitus
-a, -um
ero
eras
erit

puniti
-ae, -a
erimus
eritis
erunt
konjuktiv perfekta

rogatus
-a, -um
sim
sis
sit

rogati
-ae, -a
simus
sitis
sint

monitus
-a, -um
sim
sis
sit

moniti
-ae, -a
simus
sitis
sint

scriptus
-a, -um
sim
sis
sit

scripti
-ae, -a
simus
sitis
sint

punitus
-a, -um
sim
sis
sit

puniti
-ae, -a
simus
sitis
sint
pasiv konjuktiva perfekta

rogatus
-a, -um
essem
esses
esset

rogati
-ae, -a
simus
sitis
sint

monitus
-a, -um
essem
esses
esset

moniti
-ae, -a
simus
sitis
sint

scriptus
-a, -um
essem
esses
esset

scripti
-ae, -a
simus
sitis
sint

punitus
-a, -um
essem
esses
esset

puniti
-ae, -a
simus
sitis
sint
glagolska imena: particip perfekta pasiva rogatus, -a, -um
upitan, -a, -o
monitus, -a, -um scriptus, -a, -um punitus, -a, -um
glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva rogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse monitum, -am, -um (-us, -a, -um) esse scriptum -am, -um (-us, -a, -um) esse punitum -am, -um (-us, -a, -um)esse
glagolska imena: Particip futura aktiva rogaturus, -a, -um,
onaj koji će pitati
moniturus-a, -um scripturus-a, -um puniturus-a, -um
glagolska imena:
Infinitiv futura aktiva
rogaturum, -am, -um
(-us, -a, -um) esse
moniturum -am, -um
(-us, -a, -um) esse
scripturum -am, -um
(-us, -a, -um) esse
puniturum -am, -um
(-us, -a, -um) esse
glagolska imena:
Supin
rogatum
rogatu
monitum
monitu
scriptum
scriptu
punitum
punitu

Glagoli III konjugacije na -io

§ 77.

Neki se glagoli III kortjugacije svršavaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajviše gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:

Indikativ prezenta:


Aktiv
capi-o (uzimam)
capi-s
capt-t
capi-mus
capi-tis
capi-unt
Pasiv
capi-or
cap-e-ris
cdpi-tur
capi-mur
cam-mini
capi-u-ntur
Imperfekt akt.: capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.
Futur I akt.: capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.
Infinitiv prez. akt. cap-ere; pas. cap-i
Imperativ I: cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto
Particip prezenta: capi-ens, -entis
Gerundiv: capi-end-us, -a, -um


§ 78.

Verba deponentia

Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali značenje| aktivno. Oni su, tako reći, odložili pasivno značenje pa se pog tome zovu odložni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno značenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obični glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:

hortor, hortari, hortatus sum sokoliti
vereor, vereri veritus sum poštovati; bojati se
loquor, loqui, locutus sum govoriti
partior, partiri. partitus sum dijeliti

Imperativ deponentnih glagola

I konjugacija: hortare sokoli, hortamini sokolite
II konjugacija: verere puštuj, veremini poštujte
III konjugacija: loquere govori, loquimini govorite
IV konjugacija: partire dijeli, partimini dijelite

Verba semideponentia

§ 79.

Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim značenjem, na primjer:
audeo, audere, ausus sum usuditi se
gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se
soleo, solere, solitus sum običavati

Tvorba glagolskih oblika

A. Oblici prezentske osnove

§ 80.

Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lični nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu množ. IV konjugacije stoji između osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.

Indikativ prezenta pasivnog zadržava u 1. licu jedn. aktivni završetak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu množ, IV, gdje između osnove i ličnog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.

Konjunktiv prezenta svršava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama završetak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar.

§ 81.

U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog između prezentske osnove i ličnih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lični nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur.

§ 82.

Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,
U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris.

§ 83.

Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima završetak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu množine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi između osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.

Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proširenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu množ.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto.

§ 83.a)

Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere.

Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i.

§ 84.

Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis.

§ 85.

Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-enđus.

B. Oblici perfektne osnove

§ 86.

Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.

U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.

U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.

§ 86.a)

Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda završetak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.

§ 87.

Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,

Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lični nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.

C. Oblici participske osnove
(Osnova participa perfekta pasiva)

§ 88.

Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Završava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.

Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.

Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se završeci -us, -a, -um zamijene završecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.

Tvorba perfektne osnove

§ 89.

  1. Perfekt na -vi
    rogo, 1. rogavi, rogatum
    deleo, 2. delevi, deletum
    peto, 3. petivi, petitum
    punio, 4. punivi, punitum
    pitati
    razoriti
    tražiti
    kazniti

    Većina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.

  2. Perfekt na -ui
    veto, 1. vetui, vetitum
    moneo, 2. monui, monitum
    colo, 3. colui, cultum
    aperio, 4. aperui, apertum
    zabranjivati
    opominjati
    štovati
    otvarati

  3. Perfekt na -i
    solvo, 3. solvi, solutum odriješiti

  4. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika
    video, 2. vidi, visum
    lego, 3. legi, lectum
    venio, 4. veni, ventum
    vidjeti
    čitati (legit čita, legit pročitao je)
    doći (venit dolazi, venit došao je)

  5. Perfekt na -si
    rideo, 2. risi, risum
    scribo, 3. scripsi, scriptum
    sentio, 4. sensi, sensum
    smijati se
    pisati
    osjećati

  6. Perfekt s reduplikacijom
    do, dare, dedi, datum
    circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum
    mordeo, 2. momordi, morsum
    pello, 3, pepuli, pulsum
    dati
    opkoliti
    gristi
    tjerati

Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

§ 90.

Pomoćni glagol: sum, esse, fui biti

  Indikativ Konjuktiv
Prezent sum jesam, sam
es
est
sumus
estis
sunt
sim
sis
sit
simus
sitis
sint
Imperfekt eram bijah
eras
erat
eramus
eratis
erant
essem
esses
esset
essemus
essetis
essent
Futur I ero bit ću
eris
erit
enmus
eritis
erunt
 
Perfekt fui bio sam
fuisti
fuit
fuimus
fuistis
fuerunt
fuerim
fueris
fuerit
fuerimus
fueritis
fuerint
Pluskvamperfekt fueram bijah bio
fueras
fuerat
fueramus
fueratis
fuerant
fuissem
fuisses
fuisset
fuissemus
fuissetis
fuissent
Futur II fuero budem (bio)
fueris
fuerit
fuerimus
fuentis
fuerint

 
Imperativ I.
Jedn.
2. es budi!
3.-
Množ. 2. este budite!
3. —
II.
esto budi
esto neka bude!
estote budite!
sunto neka budu!


Particip fut. akt. futurus, -a, -um koji će biti, budući
Infinitiv prez. esse
Infinitiv perf. fuisse
Infinitiv fut. futurum, -am, -um esse ili fore

§ 91.

Složenice glagola esse:

absum, abesse, afui biti odsutan
adsum, adesse, affui biti prisutan
obsum, obesse, obfui škoditi
praesum, praeesse, praefui biti na čelu
prosum, prodesse, profui koristiti
Particip prezenta imaju samo složenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan.

§ 92.

Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:
prosum
prodes
prodest
prosumus
prodestis
prosunt

Imperfekt:
Futur I:
Perfekt:
proderam itd.
prodero, proderis itd.
profui itd


§ 93.

Possum, posse potui (moći) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.
U perfektnoj osnovi taj glagol nije složenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere.

  Indikativ Konjunktiv
Prezent possum mogu
potes
potest
possumus
potestis
possunt

possim
possis
possit
possimus
possltis
possint

Imperfekt poteram mogah
poteras
poterat
poteramus
poteratis
poterant

possem
posses
posset
possemus
possetis
possent

Futur I potero moći ću
poteris
poterit
poterimus
poteritis
poterunt

Perfekt potui mogao sam
potuisti
potuit
potuimus
potuistis
potuerunt
potuerim
potueris
potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint
Pluskvamperfekt potueram bijah mogao
potueras
potuerat
potueramus
potueratis
potuerant
potuissem
potuisses
potuisset
potuissemus
potuissetis
potuissent
Futur II potuero budem mogao,
potueris uzmognem
potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint
 
Infinitiv prezenta:
Infinitiv perfekta:
posse
potuisse


§ 94.

fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.

Prezent:
Indik. akt. Konj. akt. Indik. pas. Konj. pas.
fero
fers
fert
ferimus
fertis
ferunt
feram
feras
ferat
feramus
feratis
ferant
feror
ferris
fertur
ferimur
ferimini
feruntur
ferar
feraris
feratur
feramur
feramini
ferantur
Imperfekt:
ferebam
itd.
ferrem
itd.
ferebar
itd.
ferrer
itd.
Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II
feram
feres
feret
itd.
ferar
fereris
feretur
itd.
fer
ferte
ferto ferto fertdte ferunto
Infinitiv prezenta aktiva:
Infinitiv prezenta pasiva:
Infinitiv perfekta aktiva:
Infinitiv perfekta pasiva:
ferre
ferri
tulisse
latum, -am, -um esse
Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.


§ 95.

Jednako se konjugiraju složenice:
affero, afferre, attuli, allatum donijeti
aufero, auferre, abstuli, ablatum odnijeti
differo, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se
effero, efferre, extuli, elatum iznijeti
infero, inferre, intuli, illatum, unijeti
offero, offerre, obtuli, ablatum nuditi
refero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljati
Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dići


§ 96.

vo1o, velle, volui htjeti
nolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo)
malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)


Indikativ prezenta:
volo
vis
vult
volumus
vultis
volunt

nolo
non vis
non vult
nolumus
non vultis
nolunt
malo
mavis
mavult
mdlumus
mavultis
malunt
Konjunktiv prezenta:
velim
velis
velit
velimus
velitis
velint
nolim
nolis
nolit
nolimus
nolitis
nolint
malim
malis
malit
malimus
malitis
malint
Indikativ imperfekta:
volebam
volebas

itd.
nolebam
nolčbas

itd
malebam
malebas

itd.
Konjunktiv imperfekta:
vellem
velles
vellet
itd.
nollem
nolles
nollet
itd.
mallem
malles
mallet
itd.
Futur I:
volam
voles
volet

itd.
nolam
noles
nolet

itd.
malam
males
malet
itd.
Infinitiv prezenta:
velle nolle malle
Imperativ:
I --
   --
II --
    --
noli
nolite
nolito
nolitote
--
--
--
--
Perfekt:
volui
voluisti

itd.
nolui
noluisti

itd.
malui
maluisti

itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

§ 97.

eo, ire, ii, itum ići

Indikativ Konjunktiv
Prezent
eo idem
is
it
imus
itis
eunt
eam
eas
eat
eamus
eatis
eant
Imperfekt
ibam iđah
ibas
ibat
ibamus

itd.
irem
ires
iret
iremus
itd.
Futur I
ibo ići ću
ibis
ibit
ibimus
ibitis
ibunt
 
Perfekt
ii išao sam
isti
iit
iimus
istis
ierunt
ierim
ieris
ierit
ierimus
ieritis
ierint
Indikativ Konjunktiv
Pluskvamperfekt
ieram bijah išao
ieras
itd.
issem
isses

itd.
Futur II
iero budem išao
ieris
itd.
 
Imperativ
I
i idi
-
ite idite
-
II
ito
ito
itote
eunto
Particip prezenta
iens, euntis idući
onaj koji ide
Gerundiv
eundus, eunda, eundum
Infinitiv perfekta aktiva
isse
Supin
I
itum
II
itu


U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s steže se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.

§ 98.

Jednako se konjugiraju i složenice:
abeo, -ire, -ii, -itum
adeo
axeo
ineo
intereo
odlazim
pristupam
izlazim
ulazim
propadam
obeo
pereo
praeterreo
redeo
transeo
obilazim; umirem
pogibam
mimoilazim
vraćam se
prelazim

§ 99.

fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio služi kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum činiti. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada među verba semideponentia.

  Indikativ Konjunktiv
Prez. fio, fis, fit
—, —, fiunt
fiam, fias, fiat,
fiamus, fiatis, fiant
Imperf. fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd.
Fut. I fiam, fies itd.
Perfekt factus sum itd. factus sim itd.
Infinitiv prez.:fieri
Infinitiv perf.:factum, -am, -um esse
Infinitiv fut.:futurum, -am,. -um esse ili fore
Gerundiv:faciendus, -a, -um


Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)

§ 100.

coepi, coepisse
memini, meminisse
odi, odisse
počeo sam
sjećam se
mrzim


Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima značenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt značenje imperfekta, a futur II značenje futura I.

Glagol coepi ima perfektno značenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. počinjem.

Indik. perf. coepi memini odi
Konj. perf coeperim meminerim oderim
Indik. pluskpf coeperam memineram oderam
Konj. pluskpf. coepissem meminissem odissem
Futur II coepero meminero odero
Imperativ -- memento, mementote --
Infinitiv perfekta coepisse meminisse odisse
Part. perf. pas. coeptus, -a, -um -- --
Part. futura akt. coepturus, -a, -um -- osurus, -a, -um


§ 101.

inquam kažem

Prezent:
Imperfekt:
Futur I:
Perfekt:
inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt
inquiebat
—, inquies, inquiet
inquit


salve! salvete!
vale! valete!
ave! avete!
zdravo! dobro došao!
zdravo!
zdravo! budi pozdravljen!


Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku običan je samo pozdrav: vale! volete!

Bezlični glagoli (Verba impersonalia)

§ 102.

Bezlični glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlično, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lično s različnim značenjem.

Evo nekoliko bezličnih glagola:

Pravi su:
decet, 2. decuit dolikuje
dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje
licet, 2. licuit ili licitum est slobodno je
oportet, 2. oportuit treba
pudet me, 2. puduit stid me je
paenitet me, 2. paenituit kajem se
Nepravi su:
iuvat me, 1. iuvit godi mi;
isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati
apparet, 2. appdruit jasno je;
isp. appareo, 2. apparui pokazati se
constat, 1. constitit poznato je
praestat, 1. praestitit bolje je


SINTAKSA

SINTAKSA PADEŽA

Akuzativ

Dva akuzativa i dva nominativa

§ 103.

Populus Ciceronem consulem creavit.
Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).

U toj rečenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.

Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio činim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga čim i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.

§ 104.

A populo Cicčro consul creatus est.
Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.

U toj rečenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.

Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.

Aktivne i pasivne rečenice

§ 105.

Discipulus librum legit.
A discipulo liber legitur.
Učenik čita knjigu.
Labor animum nobilitat.
Labore animus nobilitatur.
Rad oplemenjuje duh.


Aktivnu rečenicu možemo izreći i pasivno. U tom slučaju subjekt aktivne rečenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znači nešto živo, a bez prijedloga kad znači nešto neživo; objekt aktivne rečenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slaže se s novim subjektom.

Dativ

§ 106.

Dativus possessivus

Patri est domus. Otac ima kuću.
Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.


Patri est domus znači isto što: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znači da netko nešto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: još da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slaže se u padežu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru može biti Iulius ili Iulio.

§ 107.

Dativus finalis

Labor nobis honori est. Rad nam je na čast.
Sociis auxilio venite! Dođite u pomoć saveznicima!


U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: čemu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: čemu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doći, mittere poslati i slične a zove se dativus finalis (dativ svrhe).

§ 108.

Dativus commodi

Non scholae, sed vitae discimus. Ne učimo za školu, nego za život.

Dativi scholae i vitae pokazuju na čiju se korist vrši radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).

Genitiv

§ 109.

Genitivus obiectivus

Amor parentum liberis innatus est.
Ljubav prema roditeljima djeci je prirođena.

U navedenom primjeru amor parentum znači: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije različitim prijedložnim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vješti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao što su: avidus lakom, cupidus željan, peritus vješt, memor sjećajući se, plenus pun, conscius svjestan.

§ 110.

Genitivus possessivus

Militum est pugnare. Dužnost je vojnika boriti se.
Stulti est sine causa ridere. Običaj (znak) je luđaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajući, prema smislu rečenice, jedan od ovih izraza: dužnost, običaj, svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dužnost nastojati oko opće koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naša je dužnost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva ličnih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.

Ablativ

§ 111.

Ablativus separationis

Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Naši vojnici oslobodiše domovinu ropstva.
Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otišao iz domovine.
vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare lišiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez čega, nudus lišen.

§ 112.

Ablatlvus causae

Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestašice svega vojnici pogiboše.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno žalostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vrši. Često dolaze ablativi causae: odio iz mržnje, metu od straha, timore iz bojazni.

§ 113.

Ablatlvus qualitatis

Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i ćelave glave.
Svojstvo se ne izriče samo gentivom kao u našem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, označuje duševno ili tjelesno svojstvo.

§ 114.

Ablativus loci

Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila žestoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vršio novačenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:
oznake mjesta u kojima su riječi locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu.

§ 115.

Ablativus temporis

Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednička.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoći,
vere u proljeće,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) siječnja.

Na pitanje: kada? vrijeme se označuje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).

§ 116.

Upotreba imena mjesta bez prijedloga

1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;
2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;
3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:
1. na pitanje: kamo? u akuzativu,
2. na pitanje: odakle? u ablativu,
3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kući, domo od kuće, domi kod kuće;
rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kuća, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.