1. UVOD

 

Dijagnoza se postavlja u svrhu upoznavanja postojećeg stanja, primjenjivanja postupaka za poboljšanje postojećeg stanja, eliminacije loših navika, eliminacije neodgovarajućih postupaka i uopće rehabilitacije.[1] Dijagnosticiranje vršimo kako bismo definirali stanje pojedinca i uvrstili ga u određenu kategoriju, međutim, dijagnozom nastojimo i objasniti ponašanje pojedinca i njegovu aktivnost radi uspješnog rehabilitacijskog postupka. Nužan je i timski rad kojim možemo sagledati problem sa svih aspekata, a u svrhu kompletnije i što objektivnije slike stanja pojedinca.

U našem smo ispitivanju pokušali dati pregled testova i materijala koje koriste logopedi u različitim ustanovama u Zagrebu (i jedan logoped u Varaždinu).

Ustanove koje smo posjetili, a u kojima se koriste takvi materijali su: Poliklinika ״Suvag״, Škola ״Slava Raškaj״, Vrtić ״Slava Raškaj״, dječji vrtić ״Vrbik״ (Prisavlje) i Centar za rehabilitaciju slušanja i govora (Varaždin).

U ovom smo seminaru prikazali govorne i jezične poremećaje s kojima se susreću ispitivani logopedi, te materijale i testove koji koriste bilo za dijagnostiku ili rehabilitaciju tih poremećaja.

Podatke smo dobili na temelju upitnika (Prilog 1) koji se sastoji od 10 pitanja na koja nam je odgovore dalo 5 logopeda iz gore navedenih ustanova. Neki od testova su zakonom zaštićeni (VaLMod program), pa smo dobili samo kratke opise.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. GOVORNI I JEZIČNI POREMEĆAJI

 

 

*  GOVORNI POREMEĆAJI

 

 Na temelju istraživanja koje smo proveli, kao najčešći poremećaji govora ističu se artikulacijski poremećaji, sigmatizam, rotacizam i mucanje.

Kod artikulacijskih poremećaja razlikujemo omisiju, supstituciju i distorziju koji u različitoj mjeri oštećuju govor. Omisiju karakterizira izostavljanje nekog glasa što omogućuje razne interpretacije te u najvećoj mjeri oštećuje razumljivost. Supstitucija predstavlja zamjenu nekim glasom iz istog govornog sustava te manje oštećuje razumljivost jer postoji određena sustavnost pogrešaka što omogućuje slušaču prevođenje zamjenskih glasova na očekivane. Za distorziju je karakterističan iskrivljeni izgovor nekog glasa. Uzrokuje najmanje oštećenje govora odvraćajući pozornost slušača sa sadržaja na formu poruke.

Sigmatizam definira neispravan izgovor glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, DŽ i Đ. Glasovi iz ove skupine mogu biti zamijenjeni i drugim glasovima, a najčešće se radi o supstituciji s glasovima T i D. Zamjene sa T i D vezane su za mlađu djecu i rijetko su prisutne nakon treće godine života.

Rotacizam karakterizira poremećen izgovor glasa R.

Mucanje opisuje pojava specifičnih manifestacija: ponavljanje riječi ili dijelova rečenice, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova ili zvukova, poštapalice i slično. Mucanje mogu pratiti i druge negovorne pojave poput straha od govora i govornih situacija, tikovi, različiti pokreti glave i udova, neadekvatne fiziološke reakcije, emocionalna nestabilnost...

 

 

 

*  JEZIČNI POREMEĆAJI

 

Jezične poremećaje definiralo je Američko udruženje za govor, jezik i sluh (ASHA) kao poremećaj usvajanja, razumijevanja ili izražavanja govornog ili pisanog jezika.  Poremećaj može uključivati sve, jednu ili neke od fonoloških, morfoloških, semantičkih, sintaktičkih ili pragmatičkih sastavnica jezičnog sustava.

Kod jezičnih poremećaja razlikujemo poremećaje u razumijevanju (recepciji) te poremećaje u ekspresiji.

Kao najučestaliji jezični poremećaj ističu se posebne jezične teškoće (PJT). Posebne jezične teškoće karakterizira zakašnjelo pojavljivanje prve riječi te zakašnjela pojava prve rečenice. Međutim, kada i dođe do pojave prve rečenice, ona je obično agramatična jer joj nedostaju vezne riječi (prijedlozi, veznici – osim veznika ''i'', te nenaglašene osobne zamjenice). Osim veznih riječi često nedostaju i glagoli pa govor karakterizira telegtrafski stil. U govoru prevladavaju imenice. Često su prisutni i poremećaji artikulacije te leksičke dislalije, a riječi obično nisu dulje od tri sloga. Kod djece s posebnim jezičnim teškoćama često se javljaju i teškoće razumijevanja ( osobito u razumijevanju riječi koje označavaju prostorne, vremenske ili rodbinske odnose te u razumijevanju neuobičajenih rečeničnih struktura). Poremećaj se može javiti u različitim stupnjevima, pri čemu blaži stupnjevi obično nisu niti dijagnosticirani do polaska u školu kada počinju uzrokovati poteškoće u učenju, a često i u čitanju i pisanju.

Logopedi koji su sudjelovali u našem istraživanju ističu da terapija jezičnih poremećaja u prosjeku traje duže od terapije govornih poremećaja. Kažu da su nerijetko povezani i jezični i govorni poremećaji, s time da se kod jezičnih poremećaja uglavnom radi o poremećaju ekspresivnog tipa, a mnogo rjeđe receptivnog tipa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3. TESTOVI I MATERIJALI ZA GOVORNE 

POREMEĆAJE

 

Na temelju podataka iz našeg ispitivanja, za govorne poremećaje od testova se koriste Test artikulacije  Dušanke Vuletić, a za mucanje VaLMod – Varaždinski logopedski model koji  koristi isključivo dr. Novosel koji je i razvio ovu metodu za dijagnostiku i terapiju mucanja. Različite materijale logopedi uglavnom sami sastavljaju.

 

 

 

3.1. TEST ARTIKULACIJE

 

Test artikulacije sastoji se od:

1.)    opisa slika

2.)    logatoma i izoliranih glasova – logoped čita logatome, a dijete ih ponavlja; glasove koje dijete nepravilno izgovara treba reći izolirano

3.)    glasovnog slijeda – riječi i logatomi – bilježe se omisije , supstitucije, adicije i metateze glasova i slogova do kojih dolazi zbog nemogućnosti pamćenja glasovnog slijeda

Na skali za procjenu izgovora glasovi su rangirani prema zastupljenosti u govoru koja je izražena u postocima.

Kao vrlo važan segment ističe se ispitivanje pamćenja glasovnog slijeda. Djeca koja imaju nedovoljno zreli jezični sustav, loše auditivno razlikovanje, nesiguran vremenski slijed, dakle djeca koja uz poremećaj artikulacije imaju i leksičke dislalije, teže ponavljaju dulje i kompliciranije sljedove glasova i slogova.

Za ispitivanje pamćenja glasovnog slijeda koriste se riječi i logatomi rangirani od lakših prema složenijima, tj. od dvosložnih do peterosložnih.

Primjena testa artikulacije obuhvaća nekoliko koraka:

1.)    razgovor s djetetom i roditeljem/roditeljima

2.)    traženje uzroka artikulacijskih poremećaja:

a)      odstupanje u građi artikulatora – sanirani rascjep usne, oralna opuštenost ili mali vilični kut

b)      progenija ili protruzija, dijastem – rotacizam i lambdacizam

c)      sanirani rascjep nepca – nazalnost

d)      visoko nepce – nazalnost i sigmatizam

e)      nepravilni zagriz – sigmatizam

f)        volumen i položaj jezika

g)      gubici sluha

h)      zaostajanje u intelektualnom razvoju

i)        ambijentalni činioci – loš govorni model, preveliki zahtjevi za čistim govorom u djeteta čiji artikulacijski organi još nisu zreli za to...

3.)    promatranje načina govora

4.)    ispitivanje govora – dijete opisuje slike

5.)    ispitivanje pamćenja glasovnog slijeda pomoću deset riječi i deset logatoma (kod mlađe djece dopuštene su četiri pogreške u riječima i pet u logatomima, a kod sedmogodišnjaka pogreška u jednoj riječi i dva logatoma).

Objektivnost testa procijenjena je kod 324 djece. Koeficijent korelacije dvaju ispitivača iznosi 0.95% što ukazuje na visoko slaganje, koje je pokazano i u ispitivanju pouzdanosti putem test – retest metode na uzorku od 204 djece, gdje je iznosilo 0.97%.

 

 

 

3.2. VaLMod  PROGRAM

 

Varaždinski logopedski model (VaLMod program) čiji autor je dr. Darko Novosel, provjerena je koncepcija dijagnostike i terapije mucanja.

    U okviru VaLMod programa pacijent se ispituje na 179 varijabli koje trebaju dati uvid u njegovo biološko, psihološko i emocionalno stanje (mjerenje mišićne kontrakcije, funkcioniranje vegetativnog sustava, obiteljska dinamika…+ subjektivna procjena samog terapeuta).

Kroz terapiju se nastoji korigirati sljedeće varijable:

q       psihodinamika

q       fiziologija govora

q       relaksacija

q       respiracijski treninzi

q       koartikulacija

q       EMG – biofeedback

q       autosugestija

q       interpersonalna komunikacija.

    Program rehabilitacije odvija se u kontinuitetu od 12 dana od po 15 sati dnevno kroz individualni i grupni, te ambulantni i vanambulantni rad u svim realnim životnim situacijama.

    Nakon terapije u Varaždinu, pacijenti se vraćaju u svoje prirodne sustave (obitelj, škola, radno mjesto( gdje nastavljaju terapiju sljedećih 6 – 8 tjedana (po potrebi i duže) pod kontrolom logopedskog tima. Terapija je pogodna za osobe od 14 godina na više jer je potrebna određena mentalna, fiziološka, emocionalna i socijalna zrelost koja nedostaje kod male djece.

    U posljednjih 10 godina 70% od 2000 pacijenata koji su prošli kroz VaLMod program u dobi od 12 – 60 godina, reduciralo je mucanje za 50% i više. Najbolji rezultati postižu se u dobi od 20 – 40 godina. (Prilog 2)

    Može se koristiti i u medicinsko – fizikalnoj terapiji, kod psihofizioloških poremećaja, osoba s poremećajem u interpersonalnoj komunikaciji, a pokazala se uspješnom i u radu sa sportašima.

 

 

 

*  MATERIJALI

 

Logopedi sami sastavljaju materijale koje koriste u terapiji govornih poremećaja. Među najučestalijima se ističu  memory kartice, gdje dijete mora sličicama pridružiti kartice s nazivima, te flash card koji se također koristi za imenovanje.

 

4. TESTOVI I MATERIJALI ZA JEZIČNE

POREMEĆAJE

 

 

Za procjenu jezičnog poremećaja vezanog uz razumijevanje koristi se Reynell razvojna ljestvica govora. Kod procjena jezičnih poremećaja vezanih za ekspresivne teškoće upotrebljavaju se Zadaci za gramatičko označavanje, Zadaci za procjenu fonološke svjesnosti i fonemske diskriminacije, Komunikacijska razvojna ljestvica (KORALJE), Pragmatički profil svakodnevnih komunikacijskih vještina, Test rječnika ( Pribanić, Bradarić ), Rossettijeva ljestvica, Predlingvistički upitnik, Zadaci za ispitivanje prostornih odnosa, Zadaci za procjenu sposobnosti naracije, te Minnesota test za afazije.

 

 

 

4.1. REYNELL RAZVOJNE LJESTVICE GOVORA

 

Reynell test  čini kovčeg u kojem se nalaze različiti predmeti pomoću kojih je moguće ispitati jezično razumijevanje ali i prostorne odnose. Test provodimo postavljanjem pitanja i naredbi određenih ljestvicom te ih bodujemo. Test čine ljestvica razumijevanja govora i ljestvica govornog izražavanja. Kao najveća prednost testa ističe se činjenica da njime ispitujemo jezično, a ne situacijsko razumijevanje. Kao najveći nedostatak logopedi nam navode to što test nije standardiziran, a samim time niti pitanja nisu dobro prilagođena hrvatskom jeziku. Od nedostataka još se ističe i veće korištenje receptivne nego ekspresivne ljestvice. Reynell test je slabo osjetljiv za procjenu jezičnih poremećaja u dobi od četiri godine nadalje. Kod opisa nedostataka ističe se i neprilagođenost boja predmeta koji se nalaze u testu.

 

 

 

4.2. KOMUNIKACIJSKA RAZVOJNA LJESTVICA (KORALJE)

 

Razlikujemo dva tipa komunikacijskih razvojnih ljestvica:

a)            riječi i geste

b)           riječi i rečenice

Ljestvice se sastoje od dva dijela. Ljestvica kojom se opisuju riječi i geste u prvom dijelu donosi opis prvih riječi, a u drugom opis radnji i gesta. Ljestvica kojom se opisuju riječi i rečenice u prvom dijelu daje prikaz riječi koje djeca rabe, dok drugim djelom opisuje rečenice i gramatiku. Ljestvice ispunjavaju roditelji.

Prednosti ove ljestvice su kategorizirani pojmovi te širina rječnika koji je prisutan kod djece u određenoj dobi. Kod ovakvog načina ispitivanja upitna je vjerodostojnost podataka zbog subjektivnosti roditelja, što se ističe i kao najveći nedostatak testa.

 

 

 

 

4.3. PRAGMATIČKI PROFIL SVAKODNEVNIH

KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA

 

Pragmatički profil svakodnevnih komunikacijskih vještina koristi se za djecu koja ne govore ili govore jako malo. Test ispunjava logoped, a podatke daje roditelj. Kao nedostatak testa neki navode predugo trajanje ispitivanja. Test se sastoji od četiri cjeline:

A)               komunikacijske funkcije – na koji način dijete usmjerava pozornost, traži pomoć okoline, odbija zahtjeve okoline, izražava li samostalnost, imenuje li predmete...

B)               odgovor na komunikaciju – na koji način roditelj može privući djetetovu pozornost, pokazuje li dijete zanimanje za interakciju, razumije li geste pokazivanja, razumije li govornikove namjere, kako reagira na zabranu

C)               interakcija i konverzacija – način započinjanja interakcije, ustrajanje u interakciji i razgovoru, razlozi prekida razgovora, konverzacijsko ponašanje, način traženja pojašnjenja, zamjećivanje govora upućenog nekom drugom

D)               situacijske razlike

 

 

 

4.4. TEST RJEČNIKA

 

Autorice testa su prof. Pribanić i prof. Bradarić, a koristi se u Vrtiću ״Slava Raškaj״.

Međutim, taj test je konstruiran u svrhu istraživanja kojeg su provodile autorice i nije standardiziran. Sastoji se od slikovnih materijala na kojima su različiti predmeti, dijelovi tijela i slično koje dijete treba imenovati.

 

 

 

4.5. THE ROSSETTI INFANT – TODLER LANGUAGE SCALE

(Rossettijeva jezična ljestvica )

 

Ova ljestvica procjenjuje predverbalnu i verbalnu komunikaciju i interakciju, uključujući: pragmatiku (uspješnost u interakciji), gestu, igru, jezično razumijevanje i jezičnu ekspresiju. Rezultati nam daju uvid u djetetovo svladavanje određenih vještina u periodu od

0 – 36 mjeseci.

Ljestvicu ispunjava logoped na temelju odgovora roditelja/skrbnika o gore navedenim aspektima razvoja djeteta.

 

 

 

 

 

 

4.6. PREDLINGVISTIČKI UPITNIK

 

Autor upitnika je prof. Brozović. Ispituje ono što dijete treba znati, odnosno razumjeti prije nego progovori. Upitnikom se provjerava djetetova sposobnost imitacije, razumijevanja riječi i geste. Budući da upitnik služi samo za internu uporabu u dječjem vrtiću ''Vrbik'' (Prisavlje) u Kabinetu za ranu komunikaciju, nismo ga mogli detaljnije pregledati.

 

 

 

4.7. MINNESOTA TEST

 

Ovaj test je sredstvo za ispitivanje jezičnih smetnji koje su rezultat oštećenja mozga. To je objektivna metoda postavljanja pitanja i pravljenja opaski o jezičnom ponašanju afazičnih bolesnika. Zadaci su složeni prema težini: → 'laki' testovi za ispitivanje preostalih sposobnosti          

                                                                          kod pacijenata s teškom afazijom,

                                                                   → 'teški' testovi osjetljivi na blage smetnje afazičara

                                                                   → između tih ekstrema su testovi koji omogućuju

                                                                        utvrđivanje stupnja na kojem e onemogućena

                                                                        izvedba nekog jezičnog fenomena + utvrđivanje 

                                                                        prirode smetnje.

Test se sastoji od pet subtestova:

  1. AUDITIVNE SMETNJE

-        prepoznavanje običnih riječi, prepoznavanje slova, razumijevanje rečenica, ponavljanje znamenki….

  1. VIZUALNE SMETNJE I SMETNJE ČITANJA

                  - povezivanje oblika, slova, riječi i slike, brzina čitanja, čitanje na glas…

  1. GOVORNE I JEZIČNE SMETNJE

-        spontani govor, imitiranje grubih pokreta, brze izmjene pokreta, ponavljanje jednosložnih riječi, ponavljanje fraza, brojanje do 20, nabrajanje dana u tjednu, dovršavanje rečenica, odgovaranje na jednostavna pitanje, davanje biografskih podataka, izražavanje ideje, tvorbe rečenice, prepoznavanje sadržaja slike, definiranje riječi, prepričavanje odlomka

  1. VIZUOMOTORNE SMETNJE I SMETNJE PISANJA

-        pisanje brojeva do 20, reproduciranje slova, pisanje po diktatu…

  1. SMETNJE KOD BROJEVNIH ODNOSA I MATEMATIČKIH OPERACIJA

-        podešavanje sata, jednostavne brojevne kombinacije…

Test je preveden s engleskog i bila je potrebna adaptacija svih pet subtestova s obzirom na njihovu jezičnu i semantičku strukturu (npr. zamjena slova W, Q, X, Y; izmjena riječi i rečenica koje nisu bliske našim ljudima).

 

 

 

 

 

 

 

Slika 1.  (Izvor: www.valmod.com/hr_indeks.html)                                                                                    

    

 

 

 

           Slika 2. (Izvor: www.valmod.com/hr_indeks.html)

    

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



[1] Novosel, M.: Dijagnosticiranje u defektologiji, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1983., str. 14