Dok se zapitamo, što je to bonsai? Stojimo u prirodi ispred starog stabla, izbrazdane kore, grana izvijanih i kvrgavih, sa gustom krošnjom.Takovu ljepotu samo može podariti starost - kolika, ne znamo. Uzimamo čarobni štapić, smanjujemo to stablo na nekih 20 do 30 cm, vadimo ga iz zemlje i sadimo u plitku posudu. Upravo - to je bonsai. Naravno, takovo brzo smanjenje je nemoguće, zato samo stpljivi i smireni ljudi mogu činiti čuda, uz dugotrajno učenje od prirode i promatranje kako to i ona sama radi.
     Bavljenjem biljkama - naročito patuljastim drvećem - smiruje užurbani svakodnevni život, a čovjekovu psihičku opterećenost pretvara u duševni mir. Razvoj samog bonsaija tokom njegovog života, postaje pravi doživljaj, jer sve ostalo u životu je trenutno i prolazno. Mi samim stvaranjem patuljastog drveća, stvaramo nešto što se svakoga dana mijenja, u biti stvaramo umjetničko djelo, koje ostavljamo slijedećim naraštajima, ukoliko se pridržavamo pravila uzgoja. Cilj bonsaija je u malom prikazati i održati ljepotu starih stabala, koja su desetljećima i tisućljećima odoljevala vremenskim promjenama.
     Kod uzgoja bonsaija, put je važniji od cilja. Pod putom ovdje mislim na dnevno promatranje, razmišljanje i tihi rad s biljkama, na odmor, radost i povećanje znanja i iskustva koje donosi malo drveće.
     Pojam punsai, prvi put se spominje u Kini u vrijeme dinstije Tsin (265 - 420. god. Naše ere). U japanskom jeziku ta se riječ pretvorila u bonsai, što se prihvatilo u cijelom svijetu. Riječ je složena iz bon - plitka posuda, i sai - uzgajati biljku. Slobodno prevedeno bonsai znači - biljka u plitkoj posudi. Nekada je bavljenje bonsaiem bila privilegija samo careva i samuraja (čak nekoliko stoljeća ), dok je danas to postalo narodna svojina. Bavljenje bonsaiem najviše se razvijalo u istočno Azijskoj kulturi, zbog toga što ti narodi smatraju da čovjek nije središte svijeta. Smatraju da je čovjek ravnopravan sudionik života na Zemlji, uz životinje i biljke. Zbog svega toga kod tih naroda postoji uzajamna veza čovjeka i bilja, te samim time je produbila odnos kod samog uzgoja, što se ne može reći za Europske narode. U istočnoj Aziji su npr. omiljeni darovi za Novu godinu upravo drvca bonsaia, što ujedno simboliziraju dug život, sreću, proljeće i sl. Iz Kine se bonsai proširio tako, što je potkraj dinstije Ming, jedan kineski vladin činovnik odbio poslušnost, pobjegavši u Japan. Osim kineske literature sa sobom je donio i veliko znanje iz umjetnosti uzgoja patuljastog drveća. Majstori bonsaia su iz generacije u generaciju zapisivali u knjige svoja iskustva, koja su svakim danom bila sve bogatija. Sva ta iskustva dugo su čuvana u tajnosti. Za vrijeme vladavine cara Daiga (898 - 930) bonsai je bio poznat u cijelom Japanu. I upravo i sam car je poticao razvoj kulture i bonsaia kao sastavni dio njihove kulture, te je i on najzaslužniji za širenje ove umjetnosti.
     Zatim se iz Japana postepeno širi po čitavom svijetu, naročito nakon 2. svj. rata. Najstariji bonsai na svijetu (1100 godina) nalazi se i čuva u carskoj palači u Japanu, dok se najstariji u Europi (700 godina) nalazi u Heidelbergu (Europskoj Meki za bonsaie).
     Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Iz dana u dan stiče brojne poklonike, različitih kultura, starosti i spola.
     Bonsai nas uči skromnosti, jer priroda ne ispunjava sve naše želje. Zato - dobrodošli u svijet bonsaia.



Posjetitelja: